Otok Babac

Povijest i spomenici

Na otoku Bapcu u Pašmanskom kanalu nalaze se ostatci utvrđenja koji su pripadali ljetnikovcu obitelji de Soppe. Nastanak i razvoj gospodarsko-ladanjskog sklopa kuće koja se spominje krajem 15. stoljeća do izgradnje zidina i mlina na kraju 16. stoljeća posvjedočeni su s nekoliko povijesnih dokumenata. Sačuvani ostatci arhitekture ljetnikovca se sastoje od zidom ograđenoga pravokutnog prostora unutar kojeg se nalaze seoske kuće. Od zidina izgrađenih krajem 16. stoljeća najbolje je sačuvan njihov jugozapadni dio s bastionom, te pročelje s ulaznim vratima i grbom obitelji de Soppe renesansnih karakteristika. U blizini se nalazi crkva sv. Andrije, koja je, iako sagrađena ranije, postala sastavni dio ladanjskog posjeda obitelji de Soppe čiji grb se nalazi uzidan i na pročelju crkve. Cijeli građevni sklop je u vrijeme turskih provala služio kao povremeno pribježište stanovništvu s kopna. Utvrđeni ljetnikovac na Bapcu, svojom izraženom obrambenom ulogom, predstavlja izniman primjer ladanjske arhitekture 16. stoljeća na zadarskom otočju.Ladanjska arhitektura, kada je u pitanju zadarsko područje i vrijeme renesanse, uglavnom se odnosi na utvrđene gospodarsko-ladanjske sklopove1 koje su zadarski plemići i imućniji građani gradili na svojim otočnim posjedima.2 Nesigurno vrijeme kraja 15. i tijekom 16. stoljeća, obilježeno neprestanom turskom opasnošću, kugom i oskudicom, uvjetovalo je takav način gradnje. Posjedi zadarskih posjednika koji su se nalazili u zaleđu postali su nekorisni zbog stalnih turskih upada i pustošenja pa se težište privredne djelatnosti premjestilo na otočna imanja koja su predstavljala sigurniju zonu u odnosu na kopno.3 Raniji posjedi na otocima koji su imali isključivo privrednu namjenu s ponekom građevinom namijenjenom povremenom boravku vlasnika i skladištenju uroda, postaju u to vrijeme mjesta utočišta i odmora. Češći boravak vlasnika na imanju zahtijevao je izgradnju udobnije kuće za stanovanje, kao i pojačanu obranu, pa se kuća, zajedno s gospodarskim građevinama, redovito zaštićuje ogradnim zidom. Takav jedan kompleks uključivao je unutar svojih zidova stambenu kuću, konobe, staje, mlinove, cisternu i kapelu.4. Istovremeno se na obalnom području i u zaleđu Zadra susreće tip utvrđenog naselja koje gradi zadarsko plemstvo da bi zaštitilo svoje posjede i seljake.5 Građevni kompleks na otoku Bapcu predstavlja svojevrsni kompromis između dva navedena tipa arhitekture koja se javljaju pod pojačanom turskom opasnošću. S jedne strane svakako se radi o gospodarsko–ladanjskom sklopu namijenjenom kako obavljanju poslova tako i odmoru, a s druge o utvrdi u koju se sklonio dio stanovnika s obližnjeg kopna, o čemu svjedoče seljačke kuće unutar obrambenog zida stvarajući dojam malog utvrđenog naselja.6 Otok Babac se u stručnoj literaturi spominje rijetko i usput, najčešće u vijestima vezanim uz naselje Turanj. Tako je C. F. Bianchi primijetio, pišući o Turnju, da se na Bapcu nalaze ostatci starih kuća koje su Turanjci izgradili kao zbjeg pred Turcima, te da se među njima nalazi i mala crkva posvećena prvotno Rođenju Marijinu, zatim Uznesenju Marijinu i napokon Andriji apostolu.7 A. R. Filipi je u svom radu o biogradskom primorju sakupio povijesne podatke vezane uz Babac. Prema njemu na otoku se nalaze kućice od davnine koje su služile za zbjeg od Turaka, a zbog nesigurnosti u neko doba je bila sagrađena i kula čiji se zidovi vide do vijenca.8 Prvi koji se osvrnuo na ostatke utvrde na Bapcu kao dio gospodarsko-ladanjskog zdanja koje zbog svoje kvalitete zaslužuje daljnje istraživanje bio je I. Petricioli.9 Primijetio je da se radi o utvrđenom ljetnikovcu s ostatcima kvalitetno građenih obrambenih zidova te upozorio na kasnogotički grb obitelji de Soppe. U sklopu Biogradskog zbornika R. Jurić je objavio tlocrt crkve sv. Andrije i dvije fotografije koje dokumentiraju izgled crkve šezdesetih godina prošlog stoljeća.10 Otok Babac se nalazi gotovo na sredini pašmanskog kanala između naselja Turanj na kopnu i Pašmana na istoimenom otoku. S površinom od 69 ha spada u manje otoke zadarskog arhipelaga, relativno je nizak i obrastao mediteranskim raslinjem.11 Oduvijek jepripadao župi Turanj, čiji su stanovnici i danas vlasnici većine zemljišta.12 Smještaj otoka u neposrednoj blizini kopna pogodovao je njegovom ranom iskorištavanju u privredne svrhe, tako da se već u 14. stoljeću na njemu nalaze solane i drži stoka.13 Godine 1421. Babac je poput mnogih drugih zadarskih otoka uvršten u posjed Mletačke Republike, koja ga je zatim davala u koncesiju. Postupni nastanak gospodarsko-ladanjskog posjeda obitelji de Soppe15 moguće je pratiti od 1453. godine, kada je Marin de Soppe od Republike dobio u najam otoke Babac, Frmić i Komornik i neke terene na Vrani u zamjenu za jednu svoju kuću kraj kapetanove lože u Zadru.17 No čini se da ih nije zadržao u najmu duže od dva desetljeća jer se već godine 1469. kao vlasnik otočnog zemljišta javlja Jakov Boža iz Verone.18 Prema sačuvanom ugovoru Jakov je dao na obrađivanje seljacima iz Pašmana pet gonjaja zemlje uz uobičajeni uvjet podavanja četvrtine uroda vlasniku.19 Značajan je podatak da su koloni spomenutu četvrtinu proizvoda trebali dovesti na brod ili u vlasnikovu kuću koja se nalazila na otoku. Kuća Jakova Bože, koja je, osim za skladištenje prinosa, služila i za povremeni boravak vlasnika, prva je građevina koja se spominje na Bapcu i ujedno predstavlja začetak budućega ladanjskog kompleksa obitelji de Soppe. Iako se spominje u vlasništvu Jakova Bože, više je nego vjerojatno da ju je dao sagraditi već Marin de Soppe, a ako to nije slučaj, onda je svakako zajedno s drugim dobrima na otoku četrdesetak godina kasnije prešla u posjed te obitelji. Na žalost, među današnjim ostatcima građevina na Bapcu upravo nedostaje ladanjska kuća vlasnika, pa je iznimno važno svjedočanstvo o njenom postojanju već u drugoj polovini 15. stoljeća. Zemlja Jakova Bože na otoku se spominje još jednom 1497. godine,20 a sljedeće godine Jakov je prodao trgovcu Marku de Marcho, tadašnjem gospodaru Turnja, otok Komornik, za pedeset dukata.21 Desetak godina poslije najam otoka Bapca, Komornika i Frmića ponovo je prešao u ruke obitelji de Soppe. Godine 1507. Julijan, sin tada pokojnog Jakova Bože, dao je u zakup svoja prava nad spomenutim otocima Šimunu, Petru i Kreši, sinovima pokojnog Marina de Soppea.Osim Marinovih sinova, čini se da su i drugi članovi te obitelji imali udio u najmu Bapca, jer se sljedeće, 1508. godine, spominje Jeronim de Soppe kao vlasnik otoka.23 Prema izvještaju zadarskog kapetana Vallaressa Babac je 1527. godine imao 44 stanovnika.24 Taj veliki broj treba dovesti u vezu s velikim pustošenjem sela biogradskog primorja koje su izvršili Turci nešto ranije 1521. godine, pa se očito dio stanovnika sklonio i na obližnji Babac.25 Izbjeglice su se vjerojatno sklonile u već postojeće građevine na otoku, koje su prilagodili svojim potrebama, a ako su građene nove, radilo se o jednostavnim na brzinu sagrađenim nastambama. No upravo u to vrijeme treba pretpostaviti gradnju neke vrste zaštitnog zida koji je štitio vlasnikovu kuću zajedno s izbjeglim stanovništvom. Da se na otoku u međuvremenu povećao broj građevina, dokazuje dokument iz 1580. godine, u kojem se prilikom podjele dobara među braćom obitelji de Soppe-Fortezza spominje množina kuća koje se nalaze na njemu,26 a koje se vjerojatno odnose kako na brojne nastambe izbjeglica, tako i na vlasnikov stan i popratne građevine privredne namjene. Osam godina kasnije, 11. studenog 1588. godine, Franjo de Soppe je sklopio ugovor s Nikolom Stagličićem i Šimunom Grečićem iz Šibenika o stalnom boravku na otoku Bapcu.27 Seljaci su se obavezali živjeti na otoku zajedno sa svojim obiteljima onako kako su već i živjeli punih šest godina. Trebali su sagraditi kuće za sebe unutar dvorišta, ali tek pošto vlasnik bude sagradio zidine oko njega. U međuvremenu, dok zidine ne budu sagrađene, seljaci su mogli i morali kao i do tada živjeti u njegovoj kući, ali čim budu sagrađene, trebali su u potpunosti iseliti iz Franjine kuće. Uobičajenu četvrtinu davanja seljaci su trebali dostaviti u brod koji bi se nalazio u luci ili u vlasnikovu kuću na otoku. Slijede ostale ugovorne obaveze, poput vojne obaveze, obrađivanja zemlje i sađenja vinove loze, ali i dužnosti da prevoze vlasnika s otoka na kopno i obrnuto. Iz navedenog ugovora proizlazi nekoliko značajnih podataka o ladanjskom sklopu na Bapcu. Prije svega, nakon gotovo jednog stoljeća, izričito se spominje vlasnikova kuća s dvorištem. Činjenica da su tada u njoj već šest godina živjeli koloni upućuje na način funkcioniranja ladanjske kuće u 16. stoljeću koja je u isto vrijeme bila povremeni stan vlasnika i stalno boravište njegovih kolona. Uz to dio kuće je bio namijenjen gospodarskim potrebama, poput skladištenja uroda koje se spominje u ugovoru. Takav način stanovanja u potpunosti odgovara stambenoj gradskoj kući toga vremena u kojoj su zajedno živjeli i vlasnici i posluga, a dio kuće je bio rezerviran za gospodarske potrebe. Kako ladanjska kuća koja se spominje već 1469. godine, nije sačuvana, možemo samo zaključiti da se, analogno gradskoj kući toga vremena, sastojala od prizemlja namijenjenog gospodarskim djelatnostima i kata gdje su se nalazile stambene prostorije za vlasnika, dok su se koloni koristili manje reprezentativnim prostorima poput potkrovlja i prizemlja. Nadalje, zahtjev Franje de Soppea da se koloni trebaju u potpunosti iseliti iz njegove kuće upućuje na potrebu vlasnika da kuću rezervira samo za sebe, čime je kuća dobila više ladanjski karakter. Vrlo je vjerojatno da je tada vlasnik posvetio veću pažnju njenom uređenju. Seljaci su u dogovoru izričito tražili da se sagrade zidine oko dvorišta kako bi se zaštitile njihove kuće. Budući da je vlasnikova kuća sagrađena ranije i povremeno je služila kao zbjeg lokalnom stanovništvu, vjerojatno je već bila zaštićena na neki način, a nakon 1588. godine su sagrađeni obrambeni zidovi oko prostranog dvorišta sa seljačkim kućama, od kojih je danas najbolje sačuvan bastion. Tri godine kasnije Franjo de Soppe ugovara gradnju mlina na vjetar na Bapcu zajedno sa svojim kolonom Nikolom Stagličićem i majstorom Ivanom Taljadurićem.28 Prema dogovoru majstor je trebao sagraditi mlin za žito u roku od tri mjeseca za cijenu od 25 dukata. Ugovor svjedoči o pojačanom interesu obitelji de Soppe za njihov ladanjski posjed na Bapcu i privrednoj djelatnosti koja je, osim uzgoja vinove loze koji se spominje u ugovoru iz 1588. godine, uključivala i uzgoj žitarica. Na žalost, na otoku nisu sačuvani tragovi slične građevine. Od svih spomenutih građevina na Bapcu danas su najbolje očuvani tlocrtna dispozicija velikog dvorišta sa seljačkim kućama, dio obrambenog zida pročelja s ulaznim vratima i grbom, te bastion u zapadnom kutu. Cijeli kompleks utvrde s kućama smješten je uz obalu na sjeveroistočnoj strani otoka okrenutoj kopnu. Ograđeni prostor zauzima površinu veličine oko 30 x 40 m. Izvan njegovih zidova na južnom kutu nalazi se cisterna, a nekoliko metara dalje sa sjeverne strane crkva sv. Andrije. U središtu pročelja okrenutog moru i obližnjem pristaništu nalazi se glavni ulaz u utvrđenje u obliku velikoga lučnog otvora. Luk i dovratnici se sastoje od niza jednostavnih kamenih blokova koji se spajaju s ostatkom zida. Iznad ulaza je uzidana pravokutna kamena ploča dimenzija 55 x 65 cm s prikazom grba obitelji de Soppe. Ploča se poput okvira jednostavnim profilima uvlači u dubinu gdje je zatim na ravnom polju isklesan grb u visokom reljefu. Vanjski rub okvira je ukrašen nizom sitnih rozeta. Cijela kompozicija se sastoji od grba položenog usred široko razvijenog lišća nad kojim se nalazi kaciga iz koje izvire nagi ljudski lik. U donjem dijelu ploče nalazi se koso postavljeno polje grba unutar kojeg je reljefno istaknut heraldički znak obitelji de Soppe, pantera okrenuta ulijevo. Iznad njega je u visokom reljefu istaknuta kaciga. Oko nje i grba se širi bogato povijeno lišće akanta koje sa svake strane prelazi profilirani okvir. Nad kacigom je u visokom reljefu prikazan nagi ženski lik do pojasa s povijenom trakom u rukama. Kako je reljef vrlo oštećen, tako su od fizionomije ženskog lika uočljivi samo ovalno lice, položaj očiju, precizno izrađene uši i skupljena kosa. Na traci je vidljiv dio natpisa na kojem se čita THIR(?). Nije sigurno da li se ploča s grbom nalazi na izvornom mjestu, jer je pridržana opekom, a zid neujednačene strukture ukazuje na moguće pregradnje. Iako po obradi i stilskim odlikama opisani grb spada u prosječnu produkciju kamene dekorativne plastike toga tipa u vrijeme renesanse, ipak je značajan kao jedini sačuvani element plastične dekoracije ljetnikovca obitelji de Soppe. Zid pročelja je danas uvelike narušen novim otvorima, međutim u donjem dijelu, u visini jednog metra i oko portala, primjetna je ujednačena tehnika zidanja većim klesanim blokovima kamena. Taj način zidanja završava na oko pet metara od svakog kraja današnjeg pročelja, a od te granice počinje zidanje lomljenim kamenom s mnogo žbuke koje ujedno pripada kućama prislonjenim uz njega. Granica među njima pokazuje da je izvorno pročelje bilo kraće za desetak metara i vjerojatno bez drugih otvora osim portala. Uza zid su prislonjene kuće koje ga dijelom nadvisuju gornjim katom i krovovima. Na glavni ulaz se nastavlja staza koja siječe po sredini cijeli ograđeni prostor. Sa svake strane se nalaze rustično zidane jednokatnice koje svojim stražnjim zatvorenim zidovima čine dio obrambenog pojasa, dok se prema unutrašnjosti otvaraju dvorištima i vrtovima. Grupirane su u prednjem dijelu utvrde, dok se u gornjem nalazi manje proširenje koje odjeljuje tri kvalitetnije zidane građevine i bastion. Kuće su zidane lomljenim kamenom s mnogo žbuke, uglavnom su manjih dimenzija i uobičajenog rasporeda prostora s konobama u prizemlju i balaturama koje vode na kat. Budući da je ruralna arhitektura gotovo bezvremenska u svojim oblicima, vrlo je teško odrediti točno vrijeme njihove izgradnje. Pomaže nam jedino karta iz 1796.31 godine na kojoj su ucrtane sve postojeće kuće, tako da su svakako sagrađene prije te godine, a neke vjerojatno i znatno ranije. Za razliku od njih, ranije spomenute građevine u gornjem dijelu utvrde građene su kvalitetno, uslojenim klesanim blokovima kamena, što ih povezuje s načinom zidanja pročelja. Zgrada koja se nalazi s jugoistočne strane ima oblik izduženog pravokutnika (11,50 x 5,90 m) odijeljenog pregradnim zidom u dvije prostorije. Vanjski zidovi su sačuvani u visini od oko 2 metra i čini se da nisu imali otvore. S dvorišne strane sačuvao se lučni svod nekadašnje balature koja je vodila na kat građevine. Simetrično, s druge strane dvorišta nalazi se identična balatura kao jedini ostatak kuće koja se nalazila na tom mjestu. Pored spomenute izdužene građevine nalazi se prolaz ograđen suhozidom koji vodi prema cisterni. Jugozapadnu granicu čine tri građevine od kojih je jedna bastion. Druge dvije građevine slabo su sačuvane, vide se uglavnom vanjski zidovi od jednog do dva metra visine. Zidane su uslojenim blokovima kamena, a prosječna debljina zida iznosi oko pola metra. Između njih se nalazio stražnji izlaz iz utvrde. Bastion četverokutnog tlocrta (8,40 x 9,20 m) zauzima nešto istaknutiji položaj u krajnjem zapadnom kutu. Zidovi su zakošeni i sačuvani do visine vijenca,32 odnosno u visini od oko tri metra. Kutovi su građeni posebno čvrsto velikom blokovima kamena, a ostatak zida manjim, ali pravilno uslojenim kamenjem. Na svakoj strani nalaze se po dva visoko postavljena otvora puškarnica. Unutrašnjost je prazna, odnosno nije nasuta zemljom kako bi se moglo očekivati s obzirom na oblik bastiona. U prizemlju nema drugih otvora osim puškarnica, pa se ulaz vjerojatno nalazio na katu. Bastion je sa susjednim građevinama bio povezan nižim, rustično građenim zidom, a na isti način su bili ograđeni i manji slobodni dijelovi između kuća. Opisane kvalitetnije zidane građevine s bastionom predstavljaju najistaknutiji fortifikacijski dio ladanjskog sklopa, a načinom zidanja koji pokazuje veliku sličnost upućuju na jedinstven zahvat. Istom vremenu gradnje pripada i zid pročelja s velikim obiteljskim grbom. Navedeni ostatci se vjerojatno odnose na zidine koje su trebale biti sagrađene oko dvorišta prema ugovoru iz 1588. godine i mogu se datirati u kraj 16. stoljeća. S vanjske južne strane ogradnih zidova se nalazi malo proširenje s novijom krunom cisterne, vjerojatno na mjestu starije. Kako se nalazi izvan zidova, treba pretpostaviti da su se i unutar utvrde nalazili manji spremnici za kišnicu, osobito u slučaju opasnosti. Crkva posvećena sv. Andriji apostolu nalazi se nedaleko od utvrde s njene sjeverne strane. Sastoji se od pravokutne lađe dimenzija 6,80 x 4,18 m i oble istaknute apside (dubine 1,70 m). Bočni zid crkve okrenut moru ojačan je u donjem dijelu škarpom. Na pročelju se nalazi portal pravokutnog oblika, uokviren jednostavnim kamenim gredama. Nad nadvratnikom portala ugrađen je manji kameni reljef (40 x 28 cm) s prikazom grba obitelji de Soppe. Polje grba ima oblik gotičkog štita s malim volutama u gornjim kutovima, dok se središnji dio izdiže u oblik lisnog pupoljka. Cijeli grb je uokviren bogato povijenim lišćem, a nalazio se unutar kvadratne ploče od koje je vidljiv samo dio donjeg ruba. Stilski je blizak velikom grbu na pročelju utvrde. Pročelje crkve završava visokim zvonikom u obliku preslice s gotičkim prelomljenim lukom. Na građevini se nalaze samo dva manja pravokutna prozora, jedan u osi apside, a drugi na jugozapadnom zidu. Apsida je pokrivena polukalotom koja se prema crkvenoj lađi otvara polukružnim lukom oslonjenim na dva jednostavna imposta.Kako je crkva nedavno obnovljena i ožbukana, tako nije vidljiva izvorna struktura ziđa, a postavljeno je i novo drveno krovište, dok je apsida izvana prekrivena kupama. Crkva sv. Andrije je najstarija građevina na Bapcu. Po svojim odlikama i dimenzijama najsličnije su joj dvije crkvice na otoku Ugljanu: sv. Jerolima u Kostanju i sv. Pelegrina u Kalima, obje sagrađene krajem 14. stoljeća. Crkva na Bapcu pripada istoj tipologiji malih ruralnih crkava koje su građene u jednostavnim oblicima s naznakama gotičkog stila. Grb obitelji de Soppe koji je ugrađen nad vratima u tom slučaju se vjerojatno odnosi na pregradnju ili uređenje crkve u 16. stoljeću. Iako se crkva ne spominje u dokumentima vezanim uz ladanjski kompleks, svakako je bila u službi ispunjavanja potreba obitelji de Soppe i njihovih kolona i predstavlja sastavni dio ladanjskog sklopa tog vremena. Izgled utvrđenog ljetnikovca na Bapcu u 18. stoljeću izvrsno dokumentira karta otoka rađena u boji, koja se čuva u fondu obitelji Borelli.37 Crtež je vrlo precizan s obzirom na položaj i izgled građevina. Skupina građevina stisnuta je na prostoru oblika pravokutnika, ne vide se ogradni zidovi, ali je jasno vidljivo pročelje s naglašenim lučnim ulazom i manjim otvorima sa svake strane. Nad zidom pročelja nacrtani su krovovi koji pripadaju kućama sagrađenim uz njega. Na svakom kraju je vidljiv zabat po jedne kuće koje su međusobno spojene dugim krovom, što uglavnom odgovara i današnjem položaju kuća, osim slobodnog prostora koji se danas nalazi nad ulazom. Ostale ucrtane zgrade također položajem krovova odgovaraju sačuvanima. Zanimljivo je da je građevina na krajnjem jugozapadnom dijelu nacrtana bez krova, dakle ruševna već tada. Bastion je ucrtan na odgovarajućem mjestu, naglašeno kosih zidova i, čini se, visine u kojoj je i danas sačuvan, odnosno do prvog vijenca. Zidom je spojen sa spomenutom ruševnom zgradom. Cisterna je označena kao krug unutar kvadrata. Crkva je nacrtana pravilno u perspektivi s oblom apsidom, zvonikom na preslicu i naglašenom škarpom. Dio oko crkve je ograđen zidom. Manji zidovi pred pročeljem utvrde ograđuju ulaz sa svake strane odvajajući tako dvije oble površine ukrasnog vrta koji se danas nije sačuvao. Oko područja utvrde naslikano je isparcelirano zemljište, a put koji siječe utvrdu nastavlja se izvan nje i vodi do druge strane otoka.Drugi značajan dokument predstavlja katastarski plan iz 1826. godine u kojem su ucrtane sve postojeće građevine. Označeno je ukupno pet kuća koje su tada bile u vlasništvu obitelji Borelli i mještana Turnja.39 Većinom su označene kao casa economica con corte, dok su kao ruine uglavnom označene zgrade u jugozapadnom dijelu koje su i danas ruševne. Zelenom bojom su označene dvije površine unutar utvrde, što ih određuje kao obradive površine, za razliku od ostalih dijelova koji su bijele boje i pripadaju dvorištima. Cisterna i crkva su ucrtane na svojim mjestima. Građevine na katastarskom planu odgovaraju onima na navedenoj karti iz 18. stoljeća, kao i sadašnjim građevinama. Položaj i izgled sačuvanog utvrđenog ljetnikovca na Bapcu mnogo govori o poimanju ladanja u 16. stoljeću na zadarskom području. Prvenstvena briga za obranu, uvjetovana položajem otoka nedaleko od kopna i turske opasnosti, stvorila je jedinstven oblik utvrđenog ljetnikovca, koji je po svojim funkcijama možda bliži obalnim utvrđenim naseljima poput susjednog Turnja nego ostalim ladanjskim sklopovima na zadarskim otocima.Unutar ogradnih zidova koji uključuju i jednu veću utvrdu – bastion, nalazila se ladanjska kuća vlasnika, ali i više seljačkih kuća.41 Na taj način je cijeli građevni sklop mogao funkcionirati poput malog utvrđenog naselja sa svim potrebnim sastavnicama poput vode, crkve, pa čak i obradivim površinama unutar zidova.

Izvor:http://www.facebook.com/group.php?gid=64188173232&v=wall

Kupanje i plaže Otok Babac

Babac ima mnogo mirnih i tihih uvala koje se nalaze po cijelom otoku.