HrvatskiSrima - Prižba – dvojne bazilike
Hrvatska, Sjeverna Dalmacija
Izlet Srima - Prižba – dvojne bazilike
Srima - Prižba (dvojne bazilike) - archeološka istraživanja na lokalitetu Srima - Prižba, pod vodstvom Zlatka Gunjače, provedena su od godine 1969. do 1974., da bi nakon toga uslijedila konzervacija.
Otkrivene su dvije jednobrodne bazilike izgradjene u različitim vremenima. Zbog toga ih nazivamo basilicae geminatae ili „crkve blizanke“ – dvojne crkve. Razlog i svrha ovakvih gradjevina nisu do kraja objašnjeni. Jedna od teza glasi kako su basilicae geminatae spoj kongregacijskih crkava namijenjenih službi Božjoj i memorijalnih namijenjenih kultu relikvija. Takvih primjera na području rimske Dalmacije, te Sredozemlja ima velik broj. Podizane su u biskupskim središtima i češće u vangradskim arealima, kao na Srimi.
Ove dvojne bazilike su ujedno i najkompletnije istražene na prostoru Dalmacije. Iako mišljenja o vremenu njihove gradnje nisu u potpunosti usuglašena, prevladava ono koje obje crkve smješta u 6. stoljeće. To je potvrdila i stilska analiza kamenog namještaja s tim da su se odredjene preinake inventara odvijale i u 7. stoljeću. Sjeverna crkva je starija, a južna joj je nešto kasnije pridružena.
Dvojne crkve su bile spojene preko dijakonikona i narteksa unutar kojega se, u okviru južne crkve nalaze i grobovi. Oni su otkriveni istočno od apsida obiju bazilika. Ima ih osam i uglavnom su zidani, s prilazima, klupama te kosturnicama. Oltari s ciborijima se nalaze u središnjem dijelu svetišta. Zahvaljujući pronaďenom materijalu, rekonstruirane su obje oltarne ograde s pripadajućim pilastrima i plutejima, te ciborijima i oltarnim menzama. Unutar krtionice još i danas stoji zdenac kružnog oblika, kojim je negirana (poništena) starija križna piscina. Na više mjesta su uočeni ostaci poda od žbuke koja se sastojala od smjese vápna i šljunka s primjesama smrvljence opeke. Krov je s obzirom na ustaljenu praksu kod ovakvih objekata zasigurno bio napravljen od greda i letava na koje su se polagale tegule i imbreksi, te izveden na dvije vode, dok su apside bile nadsvodjene polukupolom od sedre s već spomenutim pokrovom. Kako bi se prostor učinio razigranijim, krovište je bilo raščlanjeno nizom bifora kroz koje je ulazilo danje svijetlo, i strop bogato ukrašen biljnim i geometrijskim motivima u tehnici a fresco u nijansama toplijih boja.
Otkrivene su dvije jednobrodne bazilike izgradjene u različitim vremenima. Zbog toga ih nazivamo basilicae geminatae ili „crkve blizanke“ – dvojne crkve. Razlog i svrha ovakvih gradjevina nisu do kraja objašnjeni. Jedna od teza glasi kako su basilicae geminatae spoj kongregacijskih crkava namijenjenih službi Božjoj i memorijalnih namijenjenih kultu relikvija. Takvih primjera na području rimske Dalmacije, te Sredozemlja ima velik broj. Podizane su u biskupskim središtima i češće u vangradskim arealima, kao na Srimi.
Ove dvojne bazilike su ujedno i najkompletnije istražene na prostoru Dalmacije. Iako mišljenja o vremenu njihove gradnje nisu u potpunosti usuglašena, prevladava ono koje obje crkve smješta u 6. stoljeće. To je potvrdila i stilska analiza kamenog namještaja s tim da su se odredjene preinake inventara odvijale i u 7. stoljeću. Sjeverna crkva je starija, a južna joj je nešto kasnije pridružena.
Dvojne crkve su bile spojene preko dijakonikona i narteksa unutar kojega se, u okviru južne crkve nalaze i grobovi. Oni su otkriveni istočno od apsida obiju bazilika. Ima ih osam i uglavnom su zidani, s prilazima, klupama te kosturnicama. Oltari s ciborijima se nalaze u središnjem dijelu svetišta. Zahvaljujući pronaďenom materijalu, rekonstruirane su obje oltarne ograde s pripadajućim pilastrima i plutejima, te ciborijima i oltarnim menzama. Unutar krtionice još i danas stoji zdenac kružnog oblika, kojim je negirana (poništena) starija križna piscina. Na više mjesta su uočeni ostaci poda od žbuke koja se sastojala od smjese vápna i šljunka s primjesama smrvljence opeke. Krov je s obzirom na ustaljenu praksu kod ovakvih objekata zasigurno bio napravljen od greda i letava na koje su se polagale tegule i imbreksi, te izveden na dvije vode, dok su apside bile nadsvodjene polukupolom od sedre s već spomenutim pokrovom. Kako bi se prostor učinio razigranijim, krovište je bilo raščlanjeno nizom bifora kroz koje je ulazilo danje svijetlo, i strop bogato ukrašen biljnim i geometrijskim motivima u tehnici a fresco u nijansama toplijih boja.
